Polaznici o Biofestu

Toliko toga se dogodi u tom tjednu – iskreni pogledi, topli dodiri, duboki zagrljaji, pregršt smijeha, kreativni i inspirativni zdravi obroci, nadahnuti učitelji puni iznenađenja, originalne teme kao odraz njihova dugogodišnjeg iskustva, individualan pristup svakom polazniku...odabrali smo tek neznatan dio onoga što su polaznici doživjeli i osjetili, i ovdje prenosimo ta iskustva.

­­­­­­­

Što se tu ima za reći? To treba doživjeti, pa kad proživiš biofest, tek onda vidiš da postoji jedan paralelni svijet koji prolazi pored nas, a da ga uopće ne primjećujemo.

I onda, onako lagano, bez muke i velike pripreme, Vesna i Chichi (šaljem dvije puse usred rečenice) odškrinu vrata i polako se počne nazirati cijeli taj "drugačiji" svijet.

Zahvalan sam na svemu što sam doživio u tih šest dana. Hvala Rene, Borisu, Mejri, Višnji, Miroslavi, Ivani...hvala svim ljudima koji su sudjelovali na seminaru. Dok pišem ove riječi, suze mi naviru na oči od sreće, jer znam da će biti još biofesta i druženja s meni dragim starim prijateljima.
A naravno, i novi su uvijek dobrodošli!
Volim vas sve, i vidimo se dogodine!!!

 Zagrljaj i poljubac svima vam šalje vaš prijatelj

Mile Čengić

„ Božava sada ima drugi predznak – to je mjesto gdje stvarno možeš obnoviti energiju, uz jedan preduvjet - Vesna i Držislav moraju dovesti svoju ekipu da se brinu o tebi i da te zabavljaju. To je dobitna kombinacija!

Dogodi ti se da šest dana uživaš bez potrebe da jamraš (nemreš vjerovat da i toga ima). To je situacija kada su ljudi okrenuti jedni drugima i kada žive pjesmu „Imagine..."
Kao što sam već rekla - da ih nema, trebalo bi ih izmisliti. Veliko hvala svima!"

Ana Filipović

„Može li se biti tako blizu, a opet tako daleko? Tako čvrsto na zemlji, a lebdjeti od lakoće? Dijeliti postelju s neznankom, a osjećati ju sestrom? Biti sretan što znaš malo, ali učiš, smiješ se, igraš se, plačeš, ponireš...

Okružen dragim Dušama, a svoj si...u zagrljaju nevinog otoka, gdje vrijeme kao da je stalo...samo za tebe....za mene? Može, hvala dragi Bože! U Božavu!" Ksenija Rogan

„Više volim odmor koji uključuje rad na sebi, nego samo izležavanje i tulumarenje. Takav odmor je kvalitetniji, jer ima sve što mi treba: svakodnevna vježbanja, zanimljiva predavanja, praktične vještine u prirodi, meditacije, izvanrednu hranu, kvalitetna druženja... sve na jednom mjestu. Seminar je svaki put drugačiji i neponovljiv, zato se i ovoj temi jako radujem. Napunim baterije za cijelu godinu, a ljudi koje tamo upoznam pretvore se u predivne prijatelje...

Hranu s biofesta sanjam... postavili ste previsoke kriterije, pa to ništa ne može nadmašiti... tada se moram nositi s razočarenjem. Hotel je jako ugodan, posebno kuharice - njima pusa velika. Isto tako sam jako zahvalna svim terapeutima koji su me masirali i iscjeljivali me ljekovitim oblozima... ma hvala jednoj velikoj obitelji u srcu. „ Vesna Zubčić

biofest mi otkriva ljepotu i snagu mene same

Jako volim odmor uz učenje, kombinirano s malo kupanja, izleta... ovaj seminar je svojim sadržajem svake godine sve zanimljiviji, pruža mi duboku relaksaciju i obogaćuje me novim znanjima. Posebno me raduju radionice u prirodi... Predavanja su jaaako interesantna, uvijek prilagođena grupi i trenutku. Moram reći da Vesna i Chichi imaju razvijen osjećaj za doziranje i način davanja informacija ljudima.

Nakon biofesta uvijek se osjećam dublje u kontaktu sa sobom i fascinira me koliko se i drugi ljudi u šest dana otvore i postanu mekši, ljepši, sretniji.

Hotel mi je super. Kuharicama svak čast - skidam kapu... a tretmani su dio seminara kojem se istinski radujem. Osjećam se dodirnuta iz srca, sa spoznajom, i svaki put mi tretman pruži nešto više, neki novi doživljaj. Jednostavno uživam na biofestu otkrivati ljepotu i snagu u sebi i ljudima oko sebe.

Saša Mikulec

 „ Ništa u životu nije slučajno...pa ni poziv simpatične Maje da se priključim seminaru u Božavi.Dugi otok...cijeli tjedan mir, tišina....nešto posve novo... iskra se rodi u srcu, prepunom želje, iščekivanja, znatiželje... sve prepreke savladaš, kockice se poslože...i krećemo ....

Božava – raj na zemlji, opasana morem, obasjana suncem...iz hotelske sobe mogu skočiti u more, šum valova uspavljuje me noću, a idiličan izlazak sunca utopli srce čim ustanem.

Program je tijekom dana iznad svih očekivanja. Voditelji s toliko nevjerojatne, smirene energije i zavidne retorike vode grupu od četrdeset polaznika, od 17 do 69 godina, kroz predavanja, razgovore, meditacije, vježbanje...dan samo proleti...čitav tjedan proleti!

Nevjerojatna radost kada dodirnemo dane ranog djetinjstva hodanjem zatvorenih očiju ili natraške...vježbanjem i pravilnim disanjem u divnoj tišini čiste nedirnute prirode...samo more i ptice...tišina četrdesetoro ljudi, a sve vibracije naše energije idu u istom smjeru...kao da nas je netko tražio i izabrao...kao da upravo otkrivamo divotu prirode i život oko nas....sve dobiva neku novu dimenziju....sve je usklađeno...savršeno...

A meditacije? Nisam vjerovala da to postoji... smijeh kao da smo djeca... plešemo u cik zore kao djeca... bubnjamo do ludila... fantastično koliko emocija izbacimo udarajući po bubnjevima ili ispraznimo smijehom, pokretom... ostaje samo veliki prostor koji se puni srećom, odozdo prema gore.

Hrana – nema gladi, nema težine u želucu, sve ukusno i raznovrsno, s puno boja i maštovito....otkrivamo neki novi svijet hrane i kombinacija...a neprestano smo puni energije...

Razdragana lica biofeštanaZaista vrijedi pokušati... vrijedi naučiti, jer nikada nije kasno za poboljšanje življenja, osobito kada vidimo primjere u svojim voditeljima... uze mi jedna polaznica riječi iz usta - toliko su fantastični ... da ih nema, trebalo bi ih izmisliti!

I što još reći? Želim, želim, silno želim da se vidimo, učimo, smijemo, glumimo, šalimo, plešemo, rekreiramo, meditiramo, masiramo, bubnjamo, mirišemo, kuhamo...opet i opet na nekom novom biofestu."

Ivana Kukec

 Draga Rene,

htjela bih ti još jednom zahvaliti što si me potaknula da dođem. Nisam bila niti svjesna što će mi to iskustvo donijeti. Došla sam bez ikakvih očekivanja, kao ptičica koja slijeće u gnijezdo, tražeći malo odmora. Nije mi bilo važno s kim sam, niti što ćemo raditi, samo sam htjela u svakom trenutku biti sa "sobom" (sa svojim Duhom). Nisam ni o kome ovisila, niti je itko trebao moju pažnju.

Svakim danom mi je postajalo sve jasnije zbog čega jedemo zdravu hranu, zbog čega vježbamo i duboko dišemo, zbog čega ustajemo rano ujutro. Sve se proželo, priroda, ljudi, Duh mjesta, moj Duh (prekrasna simfonija). Počela sam osjećati duboki mir, a ako sam u nekim trenucima i „izgubila svijest o sebi", bila sam svjesna zašto.

„Prodisala" sam i bilo mi je lijepo, priroda me uvela u tako duboku meditaciju, za koju nisam znala da postoji, prvi put sam dodirivala iz duše i shvatila da nikada do sada nisam nikoga zaista „dodirnula".

Najteže mi je bilo kada sam shvatila da nisam nikada istinski „dodirnula" svog supruga.

U meni se probudila žena, moje tijelo je zaplesalo od sreće, moja energija se promijenila.

Svakog dana, od kada sam se vratila kući, slavim biofest:

· budim se rano ujutro i otvaram prozore da poželim dobrodošlicu novom danu (uz mirise tek skuhane miso juhe i kaše od žitarica)

· svako jutro vježbam Do-in vježbe i duboko dišem - vježbam dijafragmu

Sve to ne radim zato što mi je netko rekao da moram, već zato jer osjećam dobrobiti koje to čini mojoj energiji, mom biću...

Hvala vam svima,

Ines Mihelčić